Happy Habitat Blog

Route 66: Američka majka svih puteva. Prva poveznica istoka i zapada, od Chicaga na istoku do Santa Monice na zapadu. Rođena davne 1926. godine, proteže se sa svojih 3940 km preko država Illinois, Missouri, Kanzas, Oklahoma, Teksas, Novi Meksiko, Arizona do Kalifornije. Nekoć glavna cesta Sjedinjenih Američkih Država, danas napuštena, pomalo zaboravljena; prašna, ali puna duše. Ona nije samo mother road, ona je muzej zaboravljenog vremena, memorabilia sama po sebi, odraz jedne ere, ljudi, događanja, muzike, pjesme, naroda. Vrijeme Elvisa, Jamesa Deana, Marilyn Monroe, pravih američkih zalogajnica obojanih intenzivnim bojama na ruti 66 još stoji, zamrznuto, netaknuto, i zove u neko drugo vrijeme, kada se više pjevalo i plesalo. Inspirativna prije svega, predstavlja svakim kilometrom različitu topografiju država, preko polja kukuruza, do plantaža badema, od zelenih šuma do kaktusnih pustinja. Preko planina, rijeka i rječica do nepreglednih ravnica sa cestom koje se ravna sliježe pred očima kao da nema kraja. Spaja dva svijeta, dva oceana, dva ekstrema u vidu ljudi, načina života, prirode… Cesta koja vas navede da otputujete duboko unutar svog bivanja, pronađete inspiraciju i kreaciju.

Uz sve divote koje nam je ovaj put poklonio, našu strast na najpoznatijoj američkoj ruti probudio je upravo interijer. Nimalo iznenađujuće, no ovaj put, na ovaj način, posve drugačije.

Dijelove rute obilježilo je viktorijansko vrijeme, dašak američkog Juga, kuće koje su izgrađene u viktorijanskom stilu, vrijeme „Honest Abea“. Karakterizira ga masivan namještaj uglavnom od mahagonija ili ružinog drveta, a motivi dekora su cvijeće i životinje. Ukrasi poput raskošnih lustera i tepiha te slika i ogledala bogatih okvira nezaobilazni su detalji upravo ovog stila.

Velikim dijelom Rute 66 žive američke zalogajnice. Autentične, posebne, divne. Onakve kakve pamtimo iz starih filmova. Sve što smo imali prilike vidjeti na filmskim setovima koji prikazuju upravo 1950e ili 1960e još uvijek je živo, očuvano, identično! Jedino se razlikuju u bojama i materijalima ovisno u kojoj državi na ruti se nalaze. Upravo interijer ovih zalogajnica vodi vremeplovom u neke davne dane. Pijuckajući klasični „drip coffee“, američku filter kavu gigantskih razmjera, postaje se dijelom upravo tog vremena, preko 50-ih, 60-ih, 70-ih sa svim legendama koje su zasigurno obilježile i naše živote, daleko na starom kontinentu, na drugom kraju svijeta.

Zalogajnice mame mirisima svježe kave i fotografijama američkih kultnih likova. Stari filmovi, crtići, rock and roll, zaboravljeni predmeti.

 

 

Vozeći se putevima prošlosti u zabačenim dijelovima, gotovo napuštenim gradićima i mjestašcima ponekada se potkrade koji muzej same rute koji zorno prikazuje interijere iz vremena oko sredine prošlog stoljeća te prijeratnog i poslijeratnog vremena.

Velikim dijelom same Rute 66 osjećali smo se kao da smo u Meksiku ili za nas Europljane bližoj Španjolskoj. Država Novi Meksiko, dijelovi Arizone te dijelovi Kalifornije koji se od ostatka SAD-a razlikuju po tome što su savezne države s najvećim postotkom Hispanoamerikanaca, od kojih su mnogi potekli od španjolskih kolonista, a isto tako imaju i značajan broj američkih Indijanaca. Kao rezultat toga, stanovništvo i kultura tih država jedinstveni su po snažnom španjolskom, meksičkom i indijanskom kulturnom utjecaju. Zbog takve različitosti, primjerice državu Novi Meksiko neki stanovnici ostalih dijelova SAD-a ponekada pogrešno doživljavaju meksičkim teritorijem. Interijer na ovim dijelovima odiše bojama. Preko glinenih podova dramatičnog izgleda do visokih stropova i štukature zidova, latinoamerički utjecaj može biti primijećen svuda. Ovakav interijer uvijek je produhovljen i vibrantan.

Putujući danima, svaki dan sve više oduševljava američka klasika u dizajnu interijera. Pod klasika ne podrazumijevamo klasični stil, nego ono što danas spada pod zajednički nazivnik interijera Amerike: predimenzionirani kućanski aparati, počevši od veličine štednjaka, preko hladnjaka do veličine sudopera u kojem se manji Europljanin može gotovo okupati. Nezaobilazni su i prepoznatljivi dijelovi kupaonice s tipičnom wc školjkom „american standard“ mnogo većih dimenzija od one poznatih europskih proizvođača te drugačijim sustavom ispiranja. Još su prepoznatljivije slavine s odvojenom toplom i hladnom vodom te uzorci pločica manjih dimenzija, najčešće bijelih, upravo onih koje su trenutni hit u Europi. Drvene komode ili ormari kao integrirani dijelovi umivaonskog elementa daju toplinu svakoj kupaonici, istodobno oduševljavajući mogućnošću kombinacija. Masivni kauči ili sofe, stolice ili ljuljačke na trjemovima. Poprilično niski stropovi, montažne gradnje. Miris drveta i tepisona ili tepiha. Oooogromni kreveti. „King size“ dimenzija u punom smislu; ponekada dimenzija 200×250 cm. Ludo, zar ne? Teške komode punog drveta. Sve je to američki interijer. Tko ga ne bi volio?

Naše praćenje dizajna interijera na ovom očaravajućem putu oduševio je upravo suvremeni stil. Sve ono što obuhvaća razne stilove nastale u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Nemoguće je ne zamijetiti predmete mekih, zaobljenih linija, upravo suprotnih oštrim linijama modernog dizajna. Interijeri su od neutralnih elemenata i čistih boja, naglašavajući tako osnovne linije, oblike i forme.

Nakon 35 dana predivnog putovanja, prelaska cijelog kontinenta s istoka na zapad, s Atlantika na Pacifik odlučili smo odvoziti i dio Pacific highwaya, od San Diega do San Francisca, gdje su nas eksterijer te priroda apsolutno oduševili. Preko sto vrsta samo palminog drveća, cvijeća u stotinama nijansi, zelenila svih vrsta i oblika te strmovitih obala s pogledom na bespuće oceana. Primili smo sve što smo zaželjeli u ovoj pustolovini, inspirirali se prostorom i prirodom te odnijeli kući pregršt ideja uz zaključak da je cijela zemlja jedan predivan happy habitat i da je svaki njen djelić potencijalno mjesto za život, upravo onakav kakav si u dubini duše priželjkujemo ili se usudimo o njemu maštati.